Tri puta ZF
14.04.2006.
Ma koliko privlačni širokim masama bili intervjui s bradatim moralistima u kojima se govori o potencijalnim drugim kernelima GNU sistema, nakon nekog vremena Google Analytics kaže kako jednostavno treba krenuti dalje. I preporuča mi da, umjesto davljenja desetorice redovitih posjetitelja dosadnim sadržajima, pokušam s nečim vedrijim - na primjer, znanstvenom fantastikom. Primer (2004) je pametan znanstvenofantastični film "novog vala"; posve lišen zatupljujućeg glamura Hollywoodske produkcije, što se međutim niti ne primijeti ako se razmatra samo kompetentnost glumačke postave. Bavi se poznatom temom (rot13: chgbinawn xebm ievwrzr) - no tamo gdje bi se slični filmovi samo dotakli a) implikacija te tehnologije na život onih koji su njome blagoslovljeni ili prokleti i b) društvo u cjelini, Primer je dovoljno hrabar da je od stavke "a" gotovo posve sazdan, a stavku "b" jednom jedinom finalnom scenom naglašava tako majstorski, da će se mogući scenariji u glavi prijateljski mu nastrojenog gledaoca rasplitati još tjednima nakon gledanja. Code 46 (2003) osvaja titulu meni najuvjerljivije budućnosti ikada uprizorene na filmu - što bi moglo biti jer sam ga gledao čitajući paralelno Our Posthuman Future Franicsa Fukuyame. U Code 46 pronaći ćete budućnost Zemlje, globalnog društva, genetskog inženjeringa, korporacija, medicine, osiguranja i narkotika - kao usputne elemente koji služe oslikavanju svijeta u kojem se dešava protuprirodna ljubavna priča. Posljednji je vjerojatno najrazigraniji od ova tri filma, premda i najviše psihotičan - Save the Green Planet! (2003) je istočnjački čudna ideja (južnokorejska, preciznije) mješavine žanrova u kojoj mladi šizofrenik otima i muči predsjednika tvrtke za kojeg vjeruje kako je vanzemaljac. |