19.05.2006.
Iskusio sam barem trenutak istinskog užasa kad sam po prvi put otkrio kako i nije potrebna špijunaža tamo gdje je korisnik glup; trenutak dok sam tupo zurio u web stranicu za koju nisam ni znao da postoji, a na kojoj se sva glazba koju sam
slušao zadnjih mjeseci agregira, integrira, sinergira i općenito buđa plemenitim plijesnima metapodataka u juhi socijalnih mreža - kako to podaci u doba Web 2.0 rado čine.
Prije svega, uhvatila me panika zbog Johanna Sebastiana Bacha, sramotno i nadasve anakronistički pozicioniranog u ulogu "top artista" tjedna pod profilom s mojim imenom. Na sreću, za tu transgresiju imam dobro obrazloženje - možda efekt kojeg stari Bach ima na živčane stanice
novorođenčeta nije dokazan, no za
alternativu je i laiku intuitivno jasno kako je pogubna. Izdajnik se zove
Amarok i trenutno je najambiciozniji svirač na bilo kojoj platformi; izdajstvu je vjerojatno pogodovalo to što sam mu u jednom trenutku ludila dao korisničko ime i lozinku za last.fm i posve zaboravio na to.
Amarok je dio KDE-a, kombinacija glazbenog kataloga, opsesivnog skupljača statistika o navikama slušača i svirača glazbe - i najbolje je što svojoj glazbi možete učiniti pod GNU/Linux operativnim sustavom. Istini za volju, nije mnogo bolji od jedinog ozbiljnog konkurenta,
Foobara 2000 pod Windowsima, no samo za one korisnike potonjeg koji se potrude uključiti bazu, dovesti svoju kolekciju glazbe u red i instalirati još nešto pluginova za Foobar. Gotovo ironično, za normalnog korisnika koji ne želi provoditi vrijeme podešavajući program, Amarok je "
out of the box" najmoćnije i najugodnije rješenje.
U ugodnom i naprednom sučelju, Amarok (trenutna verzija 1.4beta3) nudi više nego je vaš nakazni domaćin ikada poželio napraviti s glazbom koju sluša - uz to što svira, bilježi nekoliko mjera dopadljivosti pjesme (broj slušanja, bodove koji ovise ne samo o broju slušanja nego i tome koliki je postotak pjesme pri tome odslušan), transparentno vuče s Amazona i prikazuje omote albuma, vuče s Interneta i na zahjev prikazuje u sučelju tekst pjesme i wikipedijinu stranicu o glazbeniku, prikazuje kolekciju glazbe po albumima, godinama, žanrovima ili autorima, integrira se s hardverskim playerima, radi pametne playliste prema vašim zahtjevima... a pomoću čuda last.fm-a, u stanju je preporučiti vam glazbu za koju je statistički razumno vjerovati kako će vam se svidjeti, na osnovi podataka o onome što i koliko slušate.
Pored svega navedenog, tu su i skripte u Pythonu, koje nude i fantastičnu perverziju moguću samo kod slobodnog softvera. Zašto, recimo, ne biste klikom na tipku iz svog glazbenog playera na CD snimili glazbu, taj isti player i operativni sustav pod kojim će se pokretati? Da, Amarok Live nudi upravo to - snimanje žive distribucije Linuxa koja će na mediju uz glazbu uključivati i sve ostalo. Korisno ili ne, ostavljam na izbor čitatelju, no neupitno je riječ o slobodarskoj praksi koja dobro stoji nasuprot DRM-u kakvog forsiraju komercijalne alternative.
Nedostatak Amaroka je pingvinski prozaičan i uz silinu opcija koju nudi umalo duhovit - nema svoj engine, nego koristi KDE-ov generički, xine ili gstreamer. Ovo je, u više od godinu dana koliko koristim Amarok, sve manji problem kako navedeni postaju pristojniji u svojim zahtjevima za procesorskim vremenom.
