 |
Očekujete li redovitost u prepričavanju poznatim glasom stvari koje je vaš nakazni domaćin opazio na Internetu, on je sretan što vas može razočarati. Bježim od nesretne riječi "blog" već dugo vremena, uvijek nalazeći u svemu što napišem nešto srama, dok moje korištenje tog metaforičkog idiot-megafona kroz vrijeme opada. Možda zato što sam zapravo, ako se satjeram uza zid - mišljenja da je blog, onda kad je narcisoidno brbljanje iz comfy stolice nakon skupljanja tema pri jutarnjoj kavi, samo loša zamjena za danas sve skuplju istinsku dekadenciju? Što posebno posrami jukstaponirano primjerima koji su bitno drukčiji.
U svakom slučaju, bolja alternativa za prenošenje ovog i onog postoji odavno. Moj blog je, slijedimo tu misao, zapravo ovdje (integralna verzija ovdje), a u tom obliku ni ne serem previše oko onoga što želim reći.
Da dokažem kako to kad mi se pruži prilika činim, sve ovo sam napisao samo da kažem kako imam -- mutan, neodređen, nejasan no snažan -- osjećaj da će oni zapisi koji se pojave ovdje biti sijani još barem pola tjedna nakon toga. Lijep pozdrav, dobar vam globalni rat i nemojte me diggati na ikoji način.
|
30.05.2006.
Ako tražite stand-up komediju koja se bitno razlikuje od irelevantnih govana kojima nas šopaju rektumi Imperijalne sile sa zapada utjelovljeni u press holdinzima i televizijama, naći ćete je ovdje - komičar se zove Robert Newman, a njegova "Povijest nafte" uz to što je zabavna iznosi mnoge činjenice koje ne bi bilo zgorega znati prije izricanja mišljenja o Iranu i predstojećem ratu. Ugodno gledanje!
|
28.05.2006.
Svi signali iz Washingtona imaju isti ton i pozivaju Hrvatsku na dokazivanje kako je pouzdan partner. Isti članak u Večernjem kaže i kako su "američki ciljevi jasni, a jasno je da i Hrvatska ima svoje ciljeve, koje će teško ostvariti bez podrške Washingtona".
Treći svjetski rat će tako, u onome što samo netko isprana mozga i amputirana morala može percipirati kao idealan slučaj, vjerojatno naći Hrvatsku po drugi put u ulozi sluge fašističkoj državi koja je u pohodu na ostatak svijeta. Malo se toga promijenilo - premda su Židovi ovog puta s druge strane žice logora, informatičku logistiku pokolja vjerojatno će barem dijelom i dalje pružati IBM.
Rat je daleko koliko i Iranska odluka da počne prodavati naftu za Euro, a koja se - sretna li slučaja za Imperij na rubu ekonomskog kolapsa - baš poklopila, kako je izvijestio premijer Izraela a prenio američki Fox News, s trenutkom u kojem će Iran "pribaviti znanje potrebno za proizvodnju nuklearnog oružja". Jer, istaknuo je izraelski Ehud Olmert, "ključno pitanje nije kada će Iran sagraditi nuklearnu bombu, nego kada će pribaviti znanje koje je potrebno za proizvodnju iste". Dakle, ne moraju nužno imati bombu da bi nas od njih zaštitila velesila koja ne priznaje Međunarodni kazneni sud, drži tajne zatvore diljem svijeta u kojima mučenjem izvlači priznanja od osoba koje nisu osuđene i u neprekidnom je ratu već desetljećima.
U mračnom imperiju, kojem se korumpirani hrvatski političari žele približiti i s kojim se žele slizati u NATO savez (zbog čega simbolički šalju još 50 hrvatskih vojnika u Afganistan), samo da situacija bude jasna, već postoje logori za doseljenike. Sagradio ih je Halliburton, tvrtka koja je odnedavno zaštićena pred zakonom, kao i tamošnji telekomi koji prisluškuju građane i tajnoj su službi podarili iscrpnu bazu telefonskih poziva svih građana. Istovremeno, postoje i takvi planovi kao što je izrada baze DNA materijala svih građana SAD-a - s kojima u javnost ne izlaze marginalizirani ekstremisti, nego gradonačelnik New Yorka.
No, nisam li u prošlom postu ipak bio nepravedan prema Internetu? Sasvim sigurno, da. Kao što je činjenica da Hrvati nisu tako glupi kakvima ih vlastiti mediji smatraju, činjenica je i da upravo specifičnostima Interneta i nedavnoj eksploziji priupitkivanja korisnika za mišljenje možemo zahvaliti za prikačene komentare na vijesti; komentare koji pokazuju kako ne ližu svi jednako smjerno propagandu koju svakodnevno, kao poluprovarena Washingtonova izviješća za tisak, "novinari" povraćaju među estradne trivijalnosti na jeftin novinski papir.
|
20.05.2006.
Posve očekivano, nakon otvorenog iranskog napada na fašistički američki imperij, propagandna mašina se pokrenula. No, ovog puta je model pristupa nešto drukčiji, vektori napada su raspršeni, dezinformacije su na bitnijim mjestima (definirano preko količine prometa) potkrijepljene i kompletnim internetskim osobama koje fokusirano ističu kako bi vijest bez izvora i mogla biti istinita, što bi američkim domoljubima trebalo biti dovoljno. Činjenica da postoje ZRCALNE SLIKE govori dovoljno - ili bi govorila, da je i odraz vidljiv s naslovnice. Bombardiranje Iranu i tako ne gine, već je odlučeno i uvježbano. Nitko tko se protivi nije dovoljno zaštićen da ne nestane, pa bio on i britanski ministar vanjskih poslova.
Tamo gdje bi prije vijesti, zbog jasno definiranih citiranja izvora i distribucije širokim kanalima koje je moguće pozvati na odgovornost, trebalo oprezno umetati i modelirati ih do željenog oblika ponavljanjem kroz usta progresivno sve više retardiranih TV persona - ili gledati kako tijekom desetljeća kanali gube na ugledu - danas imamo savršenu mašinu za disperziju laži i zabune. Inicijalni izvor propagande u ovom sustavu posve je zaštićen od kompromitiranja - postavljanje ne košta ništa, osoba ili medij ne mora nužno postojati više od jednog dana, odredišta s više prometa i ugleda mogu "vijest" samo "prenijeti". Kad je jednom prenesena i izrečena, postala je dio stvarnosti - malo znači to što će "zajednica fokusirana na stvarnost" vrištati kako je riječ o propagandi. I ne samo da malo znači, nego je u očima modernog konzumenta medija ujedno i neukusno i dosadno - "OK, Iranci označavaju židove kao stoku, to smo čitali jučer, bombardirajmo ih, idemo dalje. No, danas je to bila laž? Kao što mi dosadna diskusija razvučena preko 100 kartica na dvjesto blogova jasno demonstrira?" Tko za to ima vremena ili volje? Tko želi psihološki teret bivanja zajebanim, dok mu nude tako jednostavnu i konzistentnu sliku svijeta, koja mu dostojanstvo ostavlja netaknutim?
Distribuirana na niz dobro podmazanih think tankova koji će pučanstvo rado uvjeravati kako više CO2 znači više Krista po metru kvadratnom, propagirana i podržana od strane jednokratnih persona označenih samo ikonicama, dezinformacija je danas jeftnija i dostupnija nego ikada prije, uz infrastrukturu kakvu Orwell nije mogao ni zamisliti - tužni Internet, nekoć akademski projekt koji je uz katalizator pornografije metastazirao do globalnog anti-mozga.
|
19.05.2006.
Iskusio sam barem trenutak istinskog užasa kad sam po prvi put otkrio kako i nije potrebna špijunaža tamo gdje je korisnik glup; trenutak dok sam tupo zurio u web stranicu za koju nisam ni znao da postoji, a na kojoj se sva glazba koju sam slušao zadnjih mjeseci agregira, integrira, sinergira i općenito buđa plemenitim plijesnima metapodataka u juhi socijalnih mreža - kako to podaci u doba Web 2.0 rado čine.
Prije svega, uhvatila me panika zbog Johanna Sebastiana Bacha, sramotno i nadasve anakronistički pozicioniranog u ulogu "top artista" tjedna pod profilom s mojim imenom. Na sreću, za tu transgresiju imam dobro obrazloženje - možda efekt kojeg stari Bach ima na živčane stanice novorođenčeta nije dokazan, no za alternativu je i laiku intuitivno jasno kako je pogubna. Izdajnik se zove Amarok i trenutno je najambiciozniji svirač na bilo kojoj platformi; izdajstvu je vjerojatno pogodovalo to što sam mu u jednom trenutku ludila dao korisničko ime i lozinku za last.fm i posve zaboravio na to. (Cijeli tekst)
|
30.04.2006.
Rijetko se koja nacija može podičiti tako opipljivim prijelomnim trenutkom kakav je japanski Meiji (1866.-1869.) - obnavljanje carske moći koje je istodobno, na vrlo izravan način, značilo kapitulaciju tradicije pred rastućim utjecajem zapada.
Na razmeđi tradicije i kapitalizma, terminima jungijanske psihologije, Japan se nalazi između tradicionalnog "majčinskog" i zapadnjačkog "očinskog" principa - sukus je ideja koje je u petak, na predavanju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, iznio Dr. Hayao Kawai - doktor psihologije, prvi japanski jungijanski analitičar i povjerenik za kulturu vlade Japana. (Cijeli tekst)
|
17.04.2006.
Premda ima i onih koji na sudbinu radnika TDZ-a gledaju kao na karmičku pravdu koja sustiže zaposlenike "tvornice smrti", dok drugi upozoravaju kako činjenica da je TDZ bila profitabilna prethodnih godina na dinamičnom tržištu kojim caruje marketing ne znači ništa; potpisanome je svejedno gesta pedesetak radnika koji već tjedan dana provode u pogonima tvornice u Zagrebu čuvajući strojeve i zgradu - u startu bila simpatična. Ma kako nezgrapna, barem je akcija protiv Sistema - glasila je približna racionala. Osim toga, onome tko je voljan kopati po brojnim izvorima, bit će jasno kako pretvorba dotične tvornice nije bila sasvim čist posao.
Alergičan na blagdanske nebuloze propisane od sistema kontrole misli koje se tradicionalnom inercijom štuje na ovim prostorima, vaš je nakazni domaćin tako ovih dana spas potražio u najkomunističkijoj od revolucija ponuđenih ovog vikenda - ni ne sluteći kako ga i ovdje očekuje porazan omjer anarhije i križeva te scena radničke klase koja se od vlastitog nasljeđa ne može dovoljno ograditi. I to ne zbog nedostatka truda. (Cijeli tekst)
|
15.04.2006.
Zahvaljujući jednostavnoj pretpostavci kako svi čitatelji već posjeduju taj mozak o kojem se govori, "Tajne uma - 100 hakerskih trikova našeg mozga" si može priuštiti iznimno naprednu strukturu u kojoj se zahtijeva aktivno sudjelovanje čitatelja. Ova knjiga autora Tom Stafforda i Matt Webba (eng. Mind Hacks) na nešto više od 400 stranica izlaže 100 sitnih odjeljaka, svaki od kojih jednostavnim i vrlo zabavnim pokusom ilustrira neki aspekt funkcioniranja vašeg vida, sluha, motorike, jezika, pažnje, emocija ili ličnosti; uz to objašnjava taj mehanizam onoliko dobro koliko je to moderna znanost u stanju te konačno - što ne treba podcjenjivati - nudi i reference na znanstvene radove iz tog područja.
Jeste li, primjerice, znali da igrači računalnih igara imaju efikasniju vidnu pažnju? Naime, istraživanja su pokazala kako igrači mogu "sažeti" (kvantificirati bez brojanja) cca. 50% više objekata nego ne-igrači - to što će tim objektima nakon toga pucati u glavu sasvim je druga priča.
Nakrcana zanimljivim podacima, optičkim iluzijama i objašnjenjima njihovih efekata, trikovima koji vam trenutno osvješćuju aspekte funkcioniranja uma koje do tada uopće ne biste znali imenovati, "Tajne uma" se, kao coffee table knjiga za geekove, u idealnom slučaju konzumira uz računalo i vezu na Internet - brojni primjeri nude slušanje zvučnih zapisa, a nerijetko kao ilustracija služe i video zapisi ili jednostavne interaktivne animacije izvedene u javascriptu. Knjiga je prevedena i grafički obrađena vrlo kompetentno, a izašla je u okviru Biblioteke 42 naklade Jesenski i Turk.
Premda se radi o gotovo anegdotalnom pristupu funkcijama mozga, koji ih obrađuje u kratkim cjelinama, sinergijski učinak knjige kao cjeline na razumijevanje funkcioniranja uma definitivno postoji. Time što je efektivno deblo koje se putem referenci i linkova grana u "ozbiljnu" psihologiju i neuroznanost, "Tajne uma" će onome tko joj pristupi ozbiljnije ponuditi bitno više znanja nego je otisnuto između korica - istodobno svima jednako, pitkim i zabavnim štivom, nudeći niz uvida u vlastiti um.
|
14.04.2006.
Ma koliko privlačni širokim masama bili intervjui s bradatim moralistima u kojima se govori o potencijalnim drugim kernelima GNU sistema, nakon nekog vremena Google Analytics kaže kako jednostavno treba krenuti dalje. I preporuča mi da, umjesto davljenja desetorice redovitih posjetitelja dosadnim sadržajima, pokušam s nečim vedrijim - na primjer, znanstvenom fantastikom.
Primer (2004) je pametan znanstvenofantastični film "novog vala"; posve lišen zatupljujućeg glamura Hollywoodske produkcije, što se međutim niti ne primijeti ako se razmatra samo kompetentnost glumačke postave. Bavi se poznatom temom (rot13: chgbinawn xebm ievwrzr) - no tamo gdje bi se slični filmovi samo dotakli a) implikacija te tehnologije na život onih koji su njome blagoslovljeni ili prokleti i b) društvo u cjelini, Primer je dovoljno hrabar da je od stavke "a" gotovo posve sazdan, a stavku "b" jednom jedinom finalnom scenom naglašava tako majstorski, da će se mogući scenariji u glavi prijateljski mu nastrojenog gledaoca rasplitati još tjednima nakon gledanja.
Code 46 (2003) osvaja titulu meni najuvjerljivije budućnosti ikada uprizorene na filmu - što bi moglo biti jer sam ga gledao čitajući paralelno Our Posthuman Future Franicsa Fukuyame. U Code 46 pronaći ćete budućnost Zemlje, globalnog društva, genetskog inženjeringa, korporacija, medicine, osiguranja i narkotika - kao usputne elemente koji služe oslikavanju svijeta u kojem se dešava protuprirodna ljubavna priča.
Posljednji je vjerojatno najrazigraniji od ova tri filma, premda i najviše psihotičan - Save the Green Planet! (2003) je istočnjački čudna ideja (južnokorejska, preciznije) mješavine žanrova u kojoj mladi šizofrenik otima i muči predsjednika tvrtke za kojeg vjeruje kako je vanzemaljac.
|
06.04.2006.
U ožujku je Multimedijalni institut (mi2) iz Zagreba ugostio, tijekom dva iznimno posjećena predavanja, jednog od najvećih živućih ideologa i praktičara slobode softvera, čija je ideologija već dulje vrijeme i stvarnost za rastuće milijune korisnika slobodnog operativnog sustava GNU s Linux kernelom. Richard Stallman ("RMS") već više od dvadeset godina sanja jedinstven san. U njegovu snu, softver je za razliku od većine toga što konzumiramo, beskrajno umnoživ alat koji može poslužiti za stjecanje i razmjenu znanja te unaprijeđenje društva. Svatko u posjedu softvera slobodan je dijeliti ga s drugima, koristiti ga za bilo koju svrhu, proučavati njegov izvorni kod i mijenjati ga po želji te dijeliti kopije izmijenjenog programa. Stallmanov san nakon ovih jednostavnih moralnih načela postaje čudan. Kroz dvadeset godina uobličen je u slobodni operativni sistem GNU, prihvaćen od širokog kruga ljudi te s Linux kernelom postaje miljenik biznisa diljem svijeta. Najčešće, međutim, bez teške ideološke premise priče o slobodi čija retorika širi za guštere u odijelima neugodan vonj komunizma. Stallmanov je genij u tome što ideološka premisa usprkos tome kod svakog korištenja, poput dobro podmazane mašine, zuji u pozadini - bio je dovoljno pametan da svoj san zaštiti koristeći oružje sistema, softversku licencu. Svatko tko koristi, mijenja i dijeli slobodan softver prihvaća uvjete GPL-a (General Public Licence), licence koja viralno osigurava da će svaka nadogradnja softvera koji je u javnoj domeni i ostati u javnoj domeni. (Cijeli tekst)
(Izvorno objavljeno u nulačetvorci.
|
HR linkovi:
Mrak, ekonomija i promišljanja o raznom.
Mama, više kulture no što možete pojesti.
GNU/Linux i ostalo.
Izvrstan blog o digitalnoj fotografiji. Podjednako dobra čitaba i fotke.
04 megazine, najbolji časopis među onima za koje nitko nikada nije čuo.
Wolfwood, informatika i ostalo.
Futuria.hr - gostovanje budućnosti na .hr domeni.
Zadnjih pet:
|
